Slikarica i likovna pedagoginja Dijana Lukić osnovala je radionicu 2000. g i od tog vremena kontinuirano se gradi image tog mjesta kao mjesta stvaralaštva, poticanja kreativnosti i komunikacije među ljubiteljima umjetnosti.

Po zvanju prof. likovne kulture, kroz rad s polaznicima u tri različita područja – crtanje/slikanje, lončarenje/keramika i dječje radionice, formirala je posebnu metodologiju podučavanja po kojoj se Likovni centar LiCe razlikuje od drugih mjesta edukacije i posebno od danas važećih skolastičkih standarda, koji se baziraju na uprosjećivanju i radu „na kalup“. Upravo dugogodišnji rad s polaznicima bio je presudan da se dobije uvid koje metode donose najbolje rezultate.

U dječjim radionicama najvažnije je osigurati slobodu stvaralaštva i s puno  osjećaja diskretno pratiti djetetovo izražavanje i nenametljivo ga uvesti u svijet slikarstva/kiparstva, kako bi ono oslobodilo svoj “svijet slika” koji mu je urođen i razvilo svoj unutarnji potencijal. Ovdje smo protivni svakom programu. Profesor je samo mala pomoć, dodat će boje i glinu, pomoći će djetetu da shvati tehnike, a ostalo djeca već znaju. Previše upliva zasigurno će umanjiti radost stvaranja, a na to jako pazimo. Dječja radost je dragocjena.

U poduci crtanja/slikanja polaznicima je najvažnije da čim prije dođu do samostalnog stvaralaštva, stoga je poduka izracionalizirana u smjeru brzog svladavanja crtačkog i slikarskog postupka. Bez obimne i zamorne predpripreme diskretno „gurnemo“ polaznika u stvaralaštvo. Fascinantno je promatrati koliko se ljudi iznenade vlastitim potencijalom kojeg prvobitno nisu svjesni, ali potpirena je stvaralačka strast kao energija koja budućeg umjetnika vodi kroz učenje.

U lončarenju, suprotno uvriježenom mišljenju kako je potrebno dugotrajno uvođenje u ovu vještinu, radionica nudi vrlo bry postupak svladavanja ove tehnike građenja od gline (u dvije radionice), jer je prof. Lukić izracionalizirala ovu složenu tehniku u sistem poduke koji se pokazao vrlo uspješnim.

Danas u radionici radi nekoliko profesora i stručnih predavača, koji u tečajeve unose svoje prakse i iskustva, ali uz temeljne doktrine i metodiku prof. Lukić, koja je utemeljila radionicu. 

Prilagodba individualnim ciljevima i ambicijama polaznika je primarni zadatak radionice i zbog toga je sveprisutna velika fleksibilnost i individualizacija u svakom pogledu, kako bi svaki polaznik dosegao uspjeh. Osjećaj uspješnosti u stvaralaštvu je ujedno i najjača motivacija, koja će polaznike dugo držati u umjetničkoj aktivnosti. Jedina stvar koja nije podložna prilagodbi je visok nivo likovnog ukusa i umjetničko/kulturni standard koji se njeguju u radionici.