Likovni Centar Rijeka
LiCe
Naši polaznici su ljudi svih dobi, zanimanja i različitih očekivanja.
Već 22* godina s vama
Termini
Jutarnji
Popodnevni
Večernji
Subotnji
Jednokratne radionice
Tematske radionice subotom
(Klimt, Piccaso, Modigliani, Frida Kahlo i dr)
Slikanje na svili
Izradi svoje šalice
Naslikaj pejzaž u tehnici akrila
Radionica nakita
Raspored radionica možete pratiti na našoj FB stranici
Učenje
Kreativnost je latentna energija koja postoji u svakom čovjeku. Ali treba je pokrenuti. Kreativnost neće poteći iz ničega. Inicijalni korak moramo načiniti sami. Svjedoci smo perioda „tuposti“ kad ništa ne radimo i nemamo nikakvu ideju što bismo. U aktivnom životu, ideje samo naviru. Stoga, potrebno je aktivirati se u određenom umjetničkom području i ideje će nadolaziti. Svatko može naučiti crtati, slikati, oblikovati predmet od gline. Za to nije potreban natprosječan talent nego volja i sistematičnost u radu. Naš program će vas postepeno uvesti u likovnu vještinu i to nije nikakva čarolija nego metoda poučavanja koja donosi rezultat što je potvrđeno kroz mnogo godina edukacije koju pružamo.
Radovi
Svakodnevno stvaramo slike, figure i umjetničku i uporabnu keramiku. Naše radove možete koristiti kako bi se motivirali za vlastito stvaralaštvo a možete ih i kupiti u našoj prodajnoj galeriji ili naručiti nešto po svojim potrebama, ali najbolje da ih zajedno s nama stvarate u mediju koji vam odgovara.
O voditeljicama:
Dijana Lukić
Prof. Mirela Peterlić
Oh, & pripremili smo neke zanimljive teme za vas…

Inspiracija – mit ili istina?
Odmah da se razumijemo – kreacija uvijek proizlazi iz rada, nikad iz nerada. Tako da ne vjerujem u slijedeću sliku – osoba leži kod kuće na kauču, prazne glave bez ideja i odjednom joj sine umjetnička ideja i ona ustaje i stvara umjetničko djelo. Nego je ovako – radiš, po mogućnosti svaki dan… duže vrijeme, kontinuirano… uvijek ponalo napreduješ u svom radu… što si na višem nivou izričaja, napredak je manji i sporiji… ponekad skokovit… neko vrijeme čini ti se da stagniraš ali onda nekako skočiš i kroz neko vrijeme vidiš da je ovo što sad radiš bolje i zrelije nego ono prije. U fazama aktivnog stvaralaštva kad su tvoje misli 24 sata obuzete stvaranjem posjetit će te i muza, kako da ne… ustvari redovno te posjećuje… čak pijete kavu vas dvoje, na dnevnoj bazi. To se zove inspiracija. Dakle inspiracija – da, postoji ali uvijek kao pratilica rada. Ona nosi ideje koje nude rješenja za sve one misli 24 sata/danima koje si procesuirao na svjesnoj i nesvjesnoj razini izvjesno duže vrijeme. Ne mora biti velika, ali je djelatna.

Zašto djeca više ne vole likovni u školi
Provela sam istraživanje među djecom koja dolaze u likovnu radionicu i došla do zapanjujuće spoznaje da djeca više ne vole likovni u školi! U naše vrijeme to je bio predmet odmora, relaksacije, igre i zabave. Ali nešto se očito promijenilo!
Moje istraživanje obuhvatilo je oko 50- 60 djece s kojima sam u kontaktu zadnjih godinu dana.
U nižim razredima likovni predaju učitelji. Često nedovoljno educirani, često s lošim osobnim likovnim obrazovanjem i ukusom. Često osobe nesklone kreativnom radu. Ali kad u petom razredu likovni preuzme stručnjak – profesor likovne kulture, taj predmet postaje zahtjevan, nezanimljiv, suhoparan, krut, strog pa i rigidan. Često profesor striktno definira likovni zadatak do te mjere da se očekuje točno određeni postupak, s točno određenom tehnikom, točno oređenim likovnim sredstvima da se postigne točno određeni očekivani rezultat. Prostor slobode spontanog izražavanja je minimaliziran. Djeca koja su u ranijoj dobi navikla na spontanost sad se moraju prilagoditi na nove zahtjeve školskog predmeta i potisnuti svoju ekspresiju u korist ispunjenja očekivanih programa. Zadatak često bude nerazumljiv, nekomunikativan, hermetičan i djeca ne razumiju što se od njih očekuje ili pogrešno razumiju. Pa se gube u realizaciji. Svakako gube i motivaciju. Rezultat ne bude zadovoljavajući.
Moja kćer je jako nadarena i prava slikarska duša koja od malih nogu suvereno barata svim likovnim tehnikama koje su joj dostupne. Njena likovna mapa koju bi donijela kući na kraju školske godine bila je neočekivano slaba, skučena, siromašna i nekako prenapregnuta, kruta u odnosu na ono kako ona uobičajeno sponatano i slobodno radi. Kad vidim one male formate, crteže bez duše, slike s ograničenim koloritom, izblijedjele kontraste, isforsirane kompozicije, bude mi žao. Obavezni školski program nju programira na nivo rada koji je ona pretekla prije par godina i koči je i vraća u likovnom razvoju. I oduzima joj slobodu i sponatno stvaranje. Čemu to?
Apeliram na profesore u školama da ne shvate jako ozbiljno školski program koji je očito negdje sasvim pogrešno nasađen i puste se iznenaditi koliko bogatstvo djeca sponatno izraze ako im damo da stvaraju u slobodi.

Rani upis djece u radionicu
Rad s djecom bazira se na igri, likovnoj igri. Ipak ne volim kad roditelji radionicu nazivaju igraonicom. Fokus je ipak na koncentriranom likovnom izražavanju. U radionicu ne primamo djecu ispod pet godina. Ponekad roditelji nazovu da upišu mlađe dijete, od dvije, tri godine. To je apsurdno, međutim danas se jako favorizira rano uključivanje djece u organizirane aktivnosti. Dobnu granicu nije lako odrediti i ona jest individualna ali čak i poneko dijete od 6 godina nije spremno za organizirani rad u grupi. Nije dobro forsirati rano uključivanje. Roditelji ponekad smatraju da će dijete biti u velikom zaostatku ako nije uključeno u aktivnosti i suprotno računaju na veliku „dobit“ za dijete ukoliko čim ranije krene s učenjem (instrumenta, sporta, likovne aktivnosti). Ne podržavam to. Mislim da je period neorganizirane igre također kvalitetno vrijeme u kojem dijete spontano razvija svoje sposobnosti a rana socijalizacija precijenjena. Prearano uključivanje djeteta u aktivnost može biti izvor frustracije za dijete, roditelja i pedagoga i klica neuroza koje će kasnije pratiti dijete u toku odrastanja.

Žene i kreativnost
Za ženu je iznimno važno da se bavi kreativnim radom. To je zahtjev njene ženske prirode koja je satkana od raznih tekućina, sokova i energije koja traži protočnost. Žene su komunikativna bića i izražavanje je njihova primarna potreba. Ideje koje one iznose kroz svoj rad u mediju, neprocjenjivo su blago kojima uljepšavaju svijet i komuniciraju međusobno, hrane i razvijaju svoju duhovnu stranu. Žena koja ima nesreću da živi u sredini ili obitelji koja ne potiče, ne cijeni ili ne podržava njezin kreativni rad morala bi iznaći snagu da se izbori za svoj prostor slobode izražavanja. Ili će se sasušiti, kao suha šljiva. Moguće je da se ovo u manjoj mjeri odnosi i na muškarce ali tu nisam kompetentna jer pretežno radim sa ženama koje su polaznice radionice ali promatram i šire – žene iz moje okoline, žene s kojima plešem, iz obitelji itd… žene koje potajice pišu pjesme, dekoriraju svoje stanove, stolove, šiju i oslikavaju zavjese, jastučiće, plešu dok čiste kuću, pjevaju svojoj djeci a ponekad i zajedno s drugim ženama. Dijeljenje ovih produkata duše također je svojstveno ženama i predstavlja im veliko zadovoljstvo i sreću.

Učenje s ugodom
Učenje ne mora biti nužno mukotrpno da bi bilo kvalitetno. Uvriježeno je mišljenje da se do pravih rezultata dolazi teškim radom uz veliko odricanje. Likovna umjetnost je jedno od rijetkih područja gdje ovo ne važi. Dok je za npr. učenje instrumenta ili sport potreban određeni trening i dril koji ima neugodnih momenata samoodricanja i fizičke boli, u likovnim aktivnostima toga nema. Sve likovne tehnike, pa čak i one grube – klesanje, drvorezbarenje stvaraju veliku ugodu zbog brzih rezultata i fizički nisu preteške. Iz razloga što nema neugode i mukotrpnog rada ponekad se pogrešno smatra da se radi o zabavi a likovnom se radu zbog toga oduzima vrijednost. Npr. poneki roditelj ispiše dijete s likovne radionice zbog toga da bi se posvetilo sportu u ozbiljnom režimu svakodnevnih treninga. Jer je likovni samo zabava. A sport donosi dobit za tijelo, zdravlje, buduću karijeru itd. Uvijek mi zbog toga bude žao jer ponekad se ne uvažava dobit koju osoba stječe kreativnim radom a ona je duhovne prirode.

Tečajevi dekorativnih i efekt tehnika
U radionici Art & hobby prvenstveno radimo slikarstvo, u manjoj mjeri keramiku i vrlo rijetko hobi tehnike – i to samo one zahtjevnije – oslikavanje svile i fuziju stakla. Od ostalih dekoracija smo odustali – decoupaque, slikanje na staklu, tekstilu, fimo nakit i sl. Za ove radionice sve je manji interes dok, na moje zadovolkjstvo, za stjecanje vještine crtanja/slikanja interes ne jenjava. To mi je izrazito drago.
Imam teoriju zašto je sve manji interes za razna dekoriranja – u prvom redu – danas je sve dostupno preko interneta i ovladavanje raznim efekt tehnikama uistinu je prebanalno da bi se oko toga formirao tečaj. Često je tečaj zapravo uputstvo za uporabu efekt sredstva. Sasvim je primjereno da demonstraciju korištenja određene hobi tehnike obavi prodavač u specijaliziranom dućanu. Tim više što su u takvim dućanima dostupne i mnogobrojne šablone koje nude simpatična likovna rješenja tako da se uistinu ne treba zamarati.
Drugi razlog je puno važniji i to je ono što predstavlja kvalitativni razvoj poimanja likovne kulture – lake tehnike dekoriranja ne pružaju osjećaj zadovoljstva i ispunjenja u mjeri u kojoj to daju „ozbiljne“ tehnike, tj, efekt tehnike imaju kratkotrajni učinak brze sreće dok nas slikarstvo uvuče u svoj svijet i dugo grije dušu.
Izuzetak među dekorativnim tehnikama, po mom sudu, predstavlja oslikavanje svile koje daje širok spektar slikarskih mogućnosti i nije loše da vas netko uvede u sve tajne ove tehnike. Fuzija stakla je tehnički prezahtjevna da bi je osoba samouko svladavala, međutim, iznimke nisu rijetke. Stoga, ohrabrite se i upustite u samostalno dekoriranje i po mogućnosti bez šablona kako biste odškrinuli vlastitu riznicu kreativnosti koja u vama zasad spava. Do trenutka kad ćete probuditi pravu stvaralačku strast i odvažiti se na ozbiljnije umjetničko izražavanje.

Tehnika lončarenja u tri sata
Davno sam naučila lončariti. Moj učitelj bio je profesionalni lončar, divan čovjek, keramičar i kipar Zoran Rakić. I jako dobar prijatelj. Jer – lončarenje zbližava ljude. On više nije živ. Praznina koju je donijela njegova nagla smrt dugo se osjetila u krugu ljudi koji se bave ovim poslom, ali još više među prijateljima. Moje učenje trajalo je dugo. Tri puta tjedno i tako nekoliko mjeseci. Uskoro kupila sam kolo i zahvaljujući vlastitoj praksi izvježbala ono što sam naučila od Zorana. Uskoro počela sam raditi tečajeve. Ispočetka ne tako uspješne. Kroz neko vrijeme vještinu lončarenja izracionalizirala sam u vrlo brz i uspješan tečaj. Vjerojatno zato što sam ja profesor sa znanjem metodike podučavanja, tehniku lončarenja svela sam na niz konkretnih koraka koje polaznicima prenosim bez velike filozofije i ulaženja u širinu. Stoga, kroz ovaj tečaj polaznik nauči dizati jednostavne predmete za prosječno tri sata individualne poduke. Nakon toga nije mu potreban neprestani nadzor mentora nego se samostalno upušta u lončarsku praksu. Još pet sati samostalnog rada uz povremene konzultacije s mentorom i imamo solidnu lončarsku vještinu. To se može odraditi u kratkom vremenu, npr. svaki dan ili kroz više tjedana. Uglavnom, uči se vrlo brzo a vještina se svakim satom nadograđuje. O polazniku ovisi koliko duboko želi zaći u ovu disciplinu. Mnogi naši polaznici otvorili su vlastite keramičarske radionice i aktivno lončare. Ali koliko znam, nitko ne radi poduku osim mene, jer poduka osim tehnike lončarenja zahtijeva i tehniku podučavanja, a to se već puno teže i sporije uči.