Odmah da se razumijemo – kreacija uvijek proizlazi iz rada, nikad iz nerada. Tako da ne vjerujem u slijedeću sliku – osoba leži kod kuće na kauču, prazne glave bez ideja i odjednom joj sine umjetnička ideja i ona ustaje i stvara umjetničko djelo. Nego je ovako – radiš, po mogućnosti svaki dan… duže vrijeme, kontinuirano… uvijek ponalo napreduješ u svom radu… što si na višem nivou izričaja, napredak je manji i sporiji… ponekad skokovit… neko vrijeme čini ti se da  stagniraš ali onda nekako skočiš i kroz neko vrijeme vidiš da je ovo što sad radiš bolje i zrelije nego ono prije. U fazama aktivnog stvaralaštva kad su tvoje misli 24 sata obuzete stvaranjem posjetit će te i muza, kako da  ne… ustvari redovno te posjećuje… čak pijete kavu vas dvoje, na dnevnoj bazi. To se zove inspiracija. Dakle inspiracija – da, postoji ali uvijek kao pratilica rada. Ona nosi ideje koje nude rješenja za sve one misli 24 sata/danima koje si procesuirao na svjesnoj i nesvjesnoj razini izvjesno duže vrijeme. Ne mora biti velika, ali je djelatna.