Rad s djecom bazira se na igri, likovnoj igri. Ipak ne volim kad roditelji radionicu nazivaju igraonicom. Fokus je ipak na koncentriranom likovnom izražavanju. U radionicu ne primamo djecu ispod pet godina. Ponekad roditelji nazovu da upišu mlađe dijete, od dvije, tri godine. To je apsurdno, međutim danas se jako favorizira rano uključivanje djece u organizirane aktivnosti. Dobnu granicu nije lako odrediti i ona jest individualna ali čak i poneko dijete od 6 godina nije spremno za organizirani rad u grupi. Nije dobro forsirati rano uključivanje. Roditelji ponekad smatraju da će dijete biti u velikom zaostatku ako nije uključeno u aktivnosti i suprotno računaju na veliku „dobit“ za dijete ukoliko čim ranije krene s učenjem (instrumenta, sporta, likovne aktivnosti). Ne podržavam to. Mislim da je period neorganizirane igre također kvalitetno vrijeme u kojem dijete spontano razvija svoje sposobnosti a rana socijalizacija precijenjena. Prearano uključivanje djeteta u aktivnost može biti izvor frustracije za dijete, roditelja i pedagoga i klica neuroza koje će kasnije pratiti dijete u toku odrastanja.