Provela sam istraživanje među djecom koja dolaze u likovnu radionicu i došla do zapanjujuće spoznaje da  djeca više ne vole likovni u školi! U naše vrijeme to je bio predmet odmora, relaksacije, igre i zabave. Ali nešto se očito promijenilo!

Moje istraživanje obuhvatilo je oko 50- 60 djece s kojima sam u kontaktu zadnjih godinu dana.

U nižim razredima likovni predaju učitelji. Često nedovoljno educirani, često s lošim osobnim likovnim obrazovanjem i ukusom. Često osobe nesklone kreativnom radu. Ali kad u petom razredu likovni preuzme stručnjak – profesor likovne kulture, taj predmet postaje zahtjevan, nezanimljiv, suhoparan, krut, strog pa i rigidan. Često profesor striktno definira likovni zadatak do te mjere da se očekuje točno određeni postupak, s točno određenom tehnikom, točno oređenim likovnim sredstvima da se postigne točno određeni očekivani rezultat. Prostor slobode spontanog izražavanja je minimaliziran. Djeca koja su u ranijoj dobi navikla na spontanost sad se moraju prilagoditi na nove zahtjeve školskog predmeta i potisnuti svoju ekspresiju u korist ispunjenja očekivanih programa. Zadatak često bude nerazumljiv, nekomunikativan, hermetičan i djeca ne razumiju što se od njih očekuje ili pogrešno razumiju. Pa se gube u realizaciji. Svakako gube i motivaciju. Rezultat ne bude zadovoljavajući.

Moja kćer je jako nadarena i prava slikarska duša koja od malih nogu suvereno barata svim likovnim tehnikama koje su joj dostupne. Njena likovna mapa koju bi donijela kući na kraju školske godine bila je neočekivano slaba, skučena, siromašna i nekako prenapregnuta, kruta u odnosu na ono kako  ona uobičajeno sponatano i slobodno radi. Kad vidim one male formate, crteže bez duše, slike s  ograničenim koloritom, izblijedjele kontraste, isforsirane kompozicije, bude mi žao. Obavezni školski program nju programira na nivo rada koji je ona pretekla prije par godina i koči je i vraća u likovnom razvoju. I oduzima joj slobodu i sponatno stvaranje. Čemu to?

Apeliram na profesore u školama da ne shvate jako ozbiljno školski program koji je očito negdje sasvim pogrešno nasađen i puste se iznenaditi koliko bogatstvo djeca sponatno izraze ako im damo da stvaraju u slobodi.