Kategorija: tečajevi

U radionici Art & hobby prvenstveno radimo slikarstvo, u manjoj mjeri keramiku i vrlo rijetko hobi tehnike – i to samo one zahtjevnije – oslikavanje svile i fuziju stakla. Od ostalih dekoracija smo odustali – decoupaque, slikanje na staklu, tekstilu, fimo nakit i sl. Za ove radionice sve je manji interes dok, na moje zadovolkjstvo,  za stjecanje vještine crtanja/slikanja interes ne jenjava. To mi je izrazito drago.

Imam teoriju zašto je sve manji interes za razna dekoriranja – u prvom redu – danas je sve dostupno preko interneta i ovladavanje raznim efekt tehnikama uistinu je prebanalno da bi se oko toga formirao tečaj. Često je tečaj zapravo uputstvo za uporabu efekt sredstva. Sasvim je primjereno da demonstraciju korištenja određene hobi tehnike obavi prodavač u specijaliziranom dućanu. Tim više što su u takvim dućanima dostupne i mnogobrojne šablone koje nude simpatična likovna rješenja tako da se uistinu ne treba zamarati.

Drugi razlog je puno važniji i to je ono što predstavlja kvalitativni razvoj poimanja likovne kulture –  lake tehnike dekoriranja ne pružaju osjećaj zadovoljstva i ispunjenja u mjeri u kojoj to daju „ozbiljne“ tehnike, tj, efekt tehnike imaju kratkotrajni učinak brze sreće dok nas slikarstvo uvuče u svoj svijet i dugo grije dušu.

Izuzetak među dekorativnim tehnikama, po mom sudu, predstavlja oslikavanje svile koje daje širok spektar slikarskih mogućnosti i nije loše da vas netko uvede u sve tajne ove tehnike. Fuzija stakla je tehnički prezahtjevna da bi je osoba samouko svladavala, međutim, iznimke nisu rijetke. Stoga, ohrabrite se i upustite u samostalno dekoriranje i po mogućnosti bez šablona kako biste odškrinuli vlastitu riznicu kreativnosti koja u vama zasad spava. Do trenutka kad ćete probuditi pravu stvaralačku strast i odvažiti se na ozbiljnije umjetničko izražavanje.

Davno sam naučila lončariti. Moj učitelj bio je profesionalni lončar, divan čovjek, keramičar i kipar Zoran Rakić. I jako dobar prijatelj. Jer – lončarenje zbližava ljude. On više nije živ. Praznina koju je donijela njegova nagla smrt dugo se osjetila u krugu ljudi koji se bave ovim poslom, ali još više među prijateljima. Moje učenje trajalo je dugo. Tri puta tjedno i tako nekoliko mjeseci. Uskoro kupila sam kolo i zahvaljujući vlastitoj praksi izvježbala ono što sam naučila od Zorana. Uskoro počela sam raditi tečajeve. Ispočetka ne tako uspješne. Kroz neko vrijeme vještinu lončarenja izracionalizirala sam u vrlo brz i uspješan tečaj. Vjerojatno zato što sam ja profesor sa  znanjem metodike podučavanja, tehniku lončarenja svela sam na niz konkretnih koraka koje polaznicima prenosim bez velike filozofije i ulaženja u širinu. Stoga, kroz ovaj tečaj polaznik nauči dizati jednostavne predmete za prosječno tri sata individualne poduke. Nakon toga nije mu potreban neprestani nadzor mentora nego se samostalno upušta u lončarsku praksu. Još pet sati samostalnog rada uz povremene konzultacije s mentorom i imamo solidnu lončarsku vještinu. To se može odraditi u kratkom vremenu, npr. svaki dan ili kroz više tjedana. Uglavnom, uči se vrlo brzo a vještina se svakim satom nadograđuje. O polazniku ovisi koliko duboko želi zaći u ovu disciplinu. Mnogi naši polaznici otvorili su vlastite keramičarske radionice i aktivno lončare. Ali koliko znam, nitko ne radi poduku osim mene, jer poduka osim tehnike lončarenja zahtijeva i tehniku podučavanja, a to se već puno teže i sporije uči.